Dubai (2 106 milijuna ljudi) grad je za kojeg malo tko nije čuo i teško ga je opisati u nekoliko riječi. Uglavnom, iskustva ljudi koji su ga posjetili često su različita i variraju od wooow do … pa nije loše. Po mom iskustvu i zapažanju, teško bi bilo istaknuti nešto posebno. Jedno što nam zaista upada u oči pri samom ulasku u Dubai je raskoš, čistoća, urednost i ljubaznost. Raskoš se očituje ponajviše u velebnim i osebujnim zgradama impresivnog dizajna, a jedna drugoj nimalo ne nalikuje. Uglavnom su zastupljene kombinacije stakla i metala, pa vas takvo blještavilo suvremenih arhitektonskih materijala nipošto ne ostavlja ravnodušnima. Dobijete dojam kao da je cijela neobičnost svijeta koncentrirana upravo tu i to još u uvećanom obliku. S druge pak strane, kućice i vile smještene su u prigradskim dijelovima Dubaija, daleko od gradske vreve. Sve vile su smještene jedna do druge i jednake su veličine. Vjerojatno su onda rezultat pomno isplanirane gradnje jer nigdje ne možete vidjeti nešto što izgleda kao da je „sklepano na brzinu‟.
Tako sa jedne strane ceste vile lokalnih dobrostojećih Emiraćana, dok se nasuprot nalaze vile namijenjene za kupnju stranaca ili za iznajmljivanje. Ovdje vlada pravilo prema kojemu stranci mogu kupiti stan ili vilu, ali nakon njihove smrti, ista se vraća u posjed Emirata. Boje nisu možda živopisne kao u Riju, ali jesu najzastupljenije crvenkaste boje i boje pijeska. Hoteli i smještaj općenito su prvorazredne klase, a zanimljivo je koliko pozornosti pridaju samom obraćanju gostima. Kupovali vi Prada torbicu ili tek sladoled, uvijek vam obraćaju sa gospođo/gospodine. Svaki hotel im svoj program, turistički obilasci su rezervirani uglavnom od jutarnjih pa do kasnovečernjih sati. Kako biste zaista upoznali dušu Dubajia, svakako treba poći na tržnicu Dubai Gold Souk gdje možete naći pravo zlato u raznim oblicima i roba sa neizbježnim šalovima od kašmira. Jedna od najvećih draži ovog mjesta je zasigurno i cjenkanje, pogodbe pri kupnji određene robe. Cjenkanje je tradicija koja se mora njegovati i poštovati, budući da su cijene nerijetko i tri puta veće od realnih. Tim više, prodavači su zaista neumorni, hvataju prolaznike za ruku, svaki pokazuje svoju trgovinu i prezentira sve što se u njoj nalazi pa vam se čini da je grijeh ne ući i kupiti nešto nakon toliko truda uloženog u nabrajanje i prezentaciju. Svjesni su toga, a uz to nikada nećete dobiti dojam da im toliki angažman teško pada i zato im morate „skinuti kapu‟. Kako bi najbolje doživjeli Emirate, svakako posjetite Desert safari (Pustinjski safari). Polazak u popodnevnim satima sa džipom lokalne agencije u pustinju, vožnja po dinama, zalazak sunca, pa opet polazak kroz pustinju do pustinjskog sela, večera, plesovi plesačica i plesača uz ritmove emiratske glazbe, jahanje deva, izrada raznog nakita i suvenira je nezaboravno iskustvo. Vodeni parkovi Ferrari world (Abu Dhabi), Dubai Mall(šoping centar), Emirates Mall, Burj Khalifa (najveći toranj na svijetu) nezaobilazna su i prekrasna mjesta koja morate posjetiti, ali pravi „miris‟ emirata nalazi se u pustinji, a poznato je da je iz nje sve i krenulo. Sa pronalaskom nafte, Dubai se figurativno i doslovno izdignuo u visine i to u vrlo kratkom vremenu. Ipak, tradicija koju poštuju, planirana i održiva gradnja te neobična kultura tog naroda uvijek će biti kat više, nešto posebno, a ja ću se sa osmjehom sjećati pustinjskog safarija i zlatne tržnice, ma koliko imao pijeska u obući..
Foto i piše: Blažen Saratlija