Magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike ne mogu se zaposliti u struci zato što nisu zakonski upisani kao struka, pa ne mogu ni dobiti licenciju za rad. Odnosno ne mogu dobiti licenciju u Hrvatskoj, a u drugim zemljama ispunjavaju sve uvjete za rad.
Da bi mogli raditi svoj posao, moraju dobiti licenciju, ali zanimljivo je da u Austriji, Švicarskoj, Irskoj i drugim zemljama posao mogu dobiti bez problema jer u tim zemljama ispunjavaju sve zakonske uvjete, pa se može zaključiti da mi kao porezni obveznici plaćamo školovanje onih koji će sigurno svoje znanje prodavati vani.
Doduše, priča se da je razlog zaštita interesa privatnih laboratorija za analizu krvi, kojima odgovara gašenje državnih laboratorija. O čemu je riječ?
Naime, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti nositelji laboratorija mogu biti samo inženjeri medicinske biokemije, a s obzirom na to da i oni sve više odlaze, državni se laboratoriji gase, pa se u nekim mjestima poput Metkovića, Makarske, Vrbovskog i još nekih krv mora slati na analizu i do nekoliko desetaka kilometara udaljenosti, kažu iz ponekih mjesta i do sto. Ne bih sad razglabao o tome je li razlog zaštita interesa privatnih laboratorija, ali problem nedostatka inženjera medicinske biokemije može se, kako ističu stručnjaci, nadomjestiti upravo ovim magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike, čije su kompetencije čak i veće. A to navodno ne žele privatni laboratoriji jer bi i magistri možda pokretali taj biznis.
A da apsurd bude veći, taj je studij i pokrenut uz amenovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, pa bismo mogli zaključiti da država potiče studiranje i istodobno svojom zakonskom regulativom potiče iseljavanje stručnih kadrova.
Cijeli članak možete pročitati na: lider.media
Foto: Pixabay