Koreograf i redatelj baleta Don Quijote, Dinko Bogdanić najavljuje izvedu u HNK-u Split, 2. veljače u 18:00. Nema sumnje kako će splitsko gledalište biti popunjeno do samog posljednjeg mjesta. U ulozi Don Quijotea pojavljuje se Lev Šapošnikov, Sancho Pansa je Uroš Škaper, dok su među ostalim ulogama Kitri Irina Čaban Bilandžić Eva Karpilovska, Basil Artjom Žusov Ivan Boiko, Dulčineja Elena Nikolaeva, Mercedes Hazuki Tanase, Espado Shunsuke Amma te Kitrin otac Mario Buličić.
Redatelj Bogdanić o baletu je napisao:
Kad se radi o Don Quijoteu, majstorski uobličenom karakteru istoimenog Cervantesova djela, prenošenom i obnavljanom u mnogim umjetničkim djelima, pa i baletima, već smo navikli na stereotip. Uobičajilo se pojednostaviti viteza tužnog lika u grotesknu karakterizaciju uz uobičajene, banalne predrasude po kojima je idealizam, sam po sebi, groteska – nešto čudno nastrano i smiješno. Kad se radi o Don Quijoteu, s tim stereotipom nikako se ne slažem. Uvjerenje da svaki čovjek traži uzor, idealnu i fatalnu ljubav moje je redateljsko, koreografsko i sadržajno tumačenje, odnosno scensko projiciranje Minkusova Don Quijotea. U traženju tih ideala moguće je da se svakome dogode priviđenja, pogotovo ona izazvana sličnostima, približnostima i asocijacijama. Ponekad vjera u određene životne vrednote i častan život stvore svojevrsne nadomjestke. U njima; primjerice vjetrenjača u sumaglici, oluji, prolomu oblaka, može stvoriti vizualnu iluziju križa, koji nije samo simbol žrtve, nego i znamenje zaljubljeničkog, idealističkog križnog puta, raskrižja… Svojim postupcima, životom i sentimentalnim bogatstvom moj Don Quijote uz svoju fantazmagoričnost i maštu, razložno odbacuje ležernu neodgovornost za druge, pružajući nestvarnu ali i realnu pomoć osobito mladima, lijepima i zaljubljenima. Drugim riječima, smatram da se Don Quijote, svjesno i uspješno bori za mladi par Quitri i Basilija, za njihovu strasnu i čistu ljubav i sreću. Osim toga, Don Quijote je dosljedan borac protiv sile, nepravde i nastojanja onih koji na tuđoj nesreći, patnji i nezadovoljstvu žele steći vlastiti prosperitet. S manje ili više uspjeha, Don Quijote vodi bitke za svoja načela, za dobro onih koje voli, kojima se divi i koji zaslužuju njegovu potporu; ali i protiv onih koji se nalaze s druge strane njegovih moralnih postulata. On, rekao bih, intuitivno doživljava pravdu i pravednost, ne gubeći zanos, iako ne ostvaruje vlastiti uzor, ljubav prema seoskoj djevojci Dulcineji, koja u njegovoj mašti prerasta u nešto posve različito od onoga što je u stvarnosti. Za razliku od dosadašnjih koncepcija baleta Don Quijote, u ovoj se predstavi Dulcineja pojavljuje upravo onakvom kakvu je Don Quijote zamišlja. Iz njegovih ruku ona uzima ružu koju mu je s nježnošću i poštovanjem darovala Quitri. Uzevši tu višeznačnu ružu, Dulcineja odlazi u nepoznato. Don Quijote je na određenoj udaljenosti vjerno prati, što daje naslutiti da za njih i njihovu sreću postoji nada; da najbolji, unatoč svim mukama nisu gubitnici. Sve, dakle, ostaje otvoreno – predano vremenu i shvaćanjima.
Dođite u splitsku kazališnu kuću i uživajte u jednom od najpoznatijih baleta svijeta Don Quijoteu Ludwiga Minkusa.
Više u kategoriji: Kultura
Izvor i foto: hnk-split.hr
D. Šabić, mag. nov.