Od pamtivijeka čovjek i domaće životinje, nerazdvojni su. Jednostavno, jedno bez drugog ne mogu. Čovjeku su hrana, potpora u poslu, poljoprivredi, građevinarstvu, u njegovoj svakodnevici. Bili su mu prijevoz u neka davna vremena, pomagali su u polju, prenosili terete, čuvali mu kuću. S njima se trgovalo, s njima su se vraćala dugovanja, razmjenjivali su se za raznu robu. Služili su, poput konja, jednog od najboljih čovjekovih prijatelja, za odlaske liječniku u grad, na njima su jahali svatovi sa mladom i mladoženjom, na njima su išli na posljednje oproštaje od svojih prijatelja.
Najvažnije domaće životinje Imotske krajine svakako su krava, konj i svinja. Ništa manje važne nisu ovca, koza, magarac, pas, a da o pernatim životinjama poput kokošiju, pataka, purana i ne govorimo.
Možda će se netko upitati, pa što je važno pisati o domaćim životinjama, nije to nikakva zanimljiva priča. Odgovor za takve, jednostavan je. Napravite anketu kod učenika osnovnih škola, pa i srednjih, u nekom od većih hrvatskih gradova i pokažite im fotografije desetak domaćih životinja. Vjerojatno svaki treći neće pogoditi kako se zovu neke od tih životinja, a većina njih nikada se s njima nije ni susrela.
Uostalom, domaću životinju uvijek je lijepo vidjeti. A mi smo malo prošetali nekim od imotskih sela i fotografirali domaće životinje. Vidjeti ih na fotografijama ili pak u njihovom svakodnevnom okružju, družiti se s njima, pravi je užitak.
Text i foto:
Braco Ćosić
