Kršni Ujevići ne misle stati; ‘Dođite nam opet za godinu dana, garantiram vam…‘
I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca.
Napisao je ove stihove veliki Tin Ujević u posljednjoj kitici svoje pjesme “Biti djeca”, a mi ih prepisasmo ne zbog poruke koje Tin inače šalje svojim pjesmama, već zbog onoga na kraju – “biti djeca, biti djeca“. E, da je sada Tin tamo u svojim iskonima u svojim korijenima, u svojim Gornjim Ujevićima u Krivodolu kod Imotskog, pisao bi on vjerojatno posve drukčije pjesme. Ne tugaljive već vedre, dječački bezazlene, pune vedrine, osmijeha i cike djece. Recimo, jedna od njegovih pjesama možda bi bila ovakva:
Anđela, Katarina, Anamarija, Marina, Lana, Mija, lipa dica puna smija, a tek Mara, Petar, Zoran, Mateo i smišna Lucija.
Onda i Marin, Toma, Toni, Luka, Lara, Leona, Ema, Petra, Mislava i Marica, sve su to naša predivna Ujevića dica.
HRVATSKA, NE BOJ SE!
E, sada ako bi htio Tin i još jedan stih, sigurno bi ga ovako sročio:
Gabrijela, dvije Lucije, Niko, Petar, Lea, Dana, Matej, Filip, Petra i predivna Mihaela, sve su to biseri moga malog sela.
Oprostite, Tine, što Vam se miješamo u posao, ali natjerao nas je na to upravo posjet Vašim Gornjim Ujevićima i ono što smo tamo vidjeli i doživjeli.
Jer da smo nabrojali još dvadesetak imena dice, sela tvoga dike, ne bi u Hrvatskoj bilo ovako loše demografske slike.
Eto, nemojte se,Tine, ljutiti na ovako nezgrapno složene stihove, znamo da nisu ni spomena tvojih, ali ono što imaju u sebi svakako je zaseobnost, raritet, nesvakidašnje. Ovi stihovi nose radost i bude nadu da nije sve to tako crno što se naše demografske slike tiče. Jer poruka u ovoj priči svela nam se na jedan dojmljiv stih jednog mladog Ujevića i njegove supruge koji imaju četvero djece, a kažu da su tek počeli stvarati svoju obitelj. A stih glasi: Dok je Ujevića i njihove klice, ne boj se, Hrvatska, bit će i dice.
I tako, okupiše se mali Ujevići njih, istina, dvadeset i jedno za snimanje, jer dvanaestero ostalih bili su u školi ili u kući zbog prehlade. I da bude jasno, ostalih devetnaestero su bili izvan Gornjih Ujevića, što u Splitu, što u Zagrebu, ali tamo su privremeno. Kuće i iskon su im u malom pitoresknom zaseoku u Krivodolu.
‘BIT ĆE RAĐE…’
Kada smo započeli priču o tom “baby boomu” u Gornjim Ujevićima, nazočni roditelji predložili su Marka, djelatnika firme “Imotska Čistoća” i Anu Ujević, njegovu susjedu, inače tajnicu u javnog bilježnika, za korespondenciju s novinarom.
– Mi smo ti se lipo dogovorili da dajemo izjave baš kao na zakazanoj presici i da slika našega zaseoka bude isto toliko lipa i slatka kao što su i naši anđeli, naša dica – vele nam Marko i Ana.
Marko i supruga mu Nela imaju četiri djevojčice, a Ana i suprug Tomo imaju četvoricu sinova.
Cijeli članak možete pročitati na: slobodnadalmacija.hr
Foto: Braco Ćosić