U vremenima kada se cijeli svijet okreće naglavačke zbog pandemije korona virusa, kada se preko noći gase neke stare i drage vrijednosti poput druženja ljudi, razgovora, konačno i pjesme, čovjeku zaista trebaju pozitivni impulsi da stekne samopouzdanje. A psiholozi, sociolozi i još mnogi drugi stručnjaci tvrde da se u ovakvim vremenima čovjek zadovolji nečim običnim, srcu dragim detaljima. Pa, evo mi se dosjetismo prvenstveno u slici odmaknuti pogled i misli svakodnevnice u nešto, tamo daleko i podosta zaboravljeno.Vodimo vas u nekoliko ruralnih sredina Imotske krajine i predočili vam kako su ljudi nekada živjeli i uživali. Ne u nečem velikom, nego onom malom što su imali, ali srcu dragom. Neka ove fotografije odmagle na trenutak naše misli od korone, blokiranih računa, potresa, ubojstava i podosta kaosa u kojemu se vrti ova naša zemaljska kugla.
Miješanje pure, (brašna od kukuruza) u starom posebnom loncu na još starijem kominu u Medovu Docu gdje su napisani Raosovi Prosjaci i sinovi.
Vršidba pšenice i ječma na prastarim kamenim guvnima sa konjima u Biokovskom selu u općini Zagvozd.
Oranje starim drvenim plugom sa konjskom zapregom, sijanje pšenice i drljanje drljačom od šiblja u pitomim planinskim docima Biokovskog sela.
Igranje narodne igre šijavice u Podbablju gornjem.
Pjevanje stare izvorne gange u Podbablju Gornjem.
Domaća kokoš skuhana onako lešo. S njom ide upravo pura od pravoga domaćega kukuruznog brašna, delikatesa za prste lizat.
Tkanje starih zobnica i narodne nošnje na drvenom tkalačkom stanu rukom vrsnih majstora izrađenom u Krstaticama.
Nekoliko fotografija sa zavičajnog muzeja u zaseoku Mrkonjići u Slivnu
Vuna se prede na vrtenu uz pomoć kudilje u Biokovskom selu.
Stara baka kod komina ugrijala svoje ruke u Krstaticama.
Uprti me klasjem, što no kruh nam daje. Negdje u docima Biokove.
Tekst i snimci: Braco Ćosić