Diple kao narodno puhačko glazbalo u svijetu estrade, umjetnosti i glazbe nije čest gost kao neki drugi glazbeni instrumenti, poput gitare, violine, klavira. Sama riječ „narodno“ govori nam da potječe iz prošlosti, nekih drugih vremena, a zahvaljujući nekolicini ljubitelja narodnih običaja, tradicije i kulturne baštine, diple još uvijek kao instrument dišu.
Jedan od njih poznati je diplar Josip Galiot iz Vrlike, koji je rodom iz Uništa.
Prije njegovog nastupa u jednoj baštinskoj TV emisiji zamolili smo ga za kraće druženje.
Kakva je to kombinacija Josipe, Vrličanin, a rođen u Uništima?
– Pa to je super kombinacija, starina, pučki instrumenti, ali se bojim da će sve ovo polako izumrijeti, još jedino što ja izrađujem ovakve diple, i svi ovi folklori, udruge koje u sebi nose diple, sve je to moj ručni rad.
Možete li nam opisati proces izrade dipli?
– Najprije treba dobro oderat’ jare i dobro osušiti mišinu, a drvo sušiti barem pet-šest godina i kad se obradi, onda je prva liga za izradu, dakle nije roglava ili da se malo drvo izbanda ili bude ukrivo.
Dragi Josipe, koliko ste do sada napravili ovih starih pučkih instrumenata?
– Dosta toga je bilo do prije dvi-tri godine, tražili su folklori, ali i privatnici, a u ovo zadnje vrime svit nema novaca pa slabo iđe, skoro ništa.
Vi godinama svirate ovaj instrument; je li teško svirati diple?
– Zavisi od čovika, ako ima netko volju brzo nauči, ako mu ne iđe, za cili život onda neće naučit.
Hvala vam Josipe. Imate li možda kakvu poruku za mlađe naraštaje?
– Bilo bi interesantno da mladi ‘oće naučiti. Ja iman unuka, dvi godine, on dođe, ‘oće vezat mišinu, ‘oće sve i napravio sam mu male diple i piske i on puše i mrda prstima i čuje se, toliko je zagrijan, pa se nadam da će me naslijediti.
Neka tako bude. Živjele diple!
Više u kategoriji: Kulturna baština
D. Šabić, mag. nov.