U Godini milosrđa prirodno je sjetiti se i Svete zemlje. Kako pronaći put do nje, što sve treba pripremiti da bi se ostvarilo san koji je mnogima nedostižan, saznali smo u razgovoru s gospodinom Davorom Ljubićem koji iza sebe ima dugogodišnje iskustvo organizacije i priprema hodočašća u Svetu zemlju.
Bez obzira na to kako putovali u Svetu zemlju, hodočasnički, poslovno ili turistički, ona vas neće ostaviti ravnodušnim. Mnogi koji su se vratili iz Svete zemlje ostali su zauvijek promijenjeni. Biblija kao da nam postaje bliža, jasnija, a mjesta kojima je hodio Isus Krist ostaju urezana u pamćenje za cijeli život. Stoga, tko god posjeti Svetu zemlju zasigurno će isto preporučiti i drugim sličnih interesa.
Jedan od onih koji su svojim radom i zalaganjem omogućili da san o posjetu Svete zemlje postane dostupan mnogima jest Davor Ljubić, po zanimanju turistički djelatnik i direktor tvrtke G-tour Međugorje. Taj 44-godišnji Širokobriježanin, po struci pravnik, u turizam je ušao na „mala vrata” 1989. U razdoblju od 1993. do danas organizirao je maturalna putovanja za više od 50.000 učenika i studenata iz BiH i Hrvatske. Otkako se bavi organiziranjem hodočašća, u Svetu zemlju je odveo više od 2.000 hodočasnika Hrvata – katolika. U mjestima Kristova ovozemaljskoga života bio je tridesetak puta, a zasigurno neće stati na tom broju.
Upravo ste se vratili iz Svete zemlje sa 150 hrvatskih hodočasnika među kojima je bilo dvadesetak svećenika, zajedno s kardinalom Puljićem. Kakav je značaj odlaska u Svetu zemlju jedne takve „delegacije” kojoj ste Vi bili jedan od vođa puta?
Prije mjesec dana vratili smo se s jednog velikog hodočašća. Tom prilikom smo postavili mozaik s likom Gospe Kondžilske u Nazaretu koji je blagoslovio uzoriti kardinal Puljić uz nazočnost biskupa Tome Vukšića i dvadesetak svećenika. Hrvati su već otprije tu prisutni preko mozaika s likom Gospe iz Marije Bistrice, ali smo postavljenjem i ovog mozaika trajno označili vezu vjernika iz BiH sa Svetom zemljom i vjernicima Svete zemlje. Lik Gospe Kondžilske se od ove godine nalazi na mjestu na kojemu je u našoj vjeri sve počelo, zajedno sa stotinama drugih mozaika koji su Nazaretu darovani iz cijelog svijeta. Općenito, dolazak u Svetu zemlju ojačava vjeru. Ovom prilikom zahvaljujem kardinalu Vinku Puljiću koji je s nama već dvaput hodočastio u Svetu zemlju te na taj način poticao i druge na hodočašće.
Davor Ljubić upoznaje vjernike
Možete li našim čitateljima objasniti proces realizacije putovanja u Svetu zemlju jedne velike hodočasničke skupine, od prve do posljednje minute?
Organizacija svakog putovanja, kao uostalom i svaki posao, vrlo je zahtjevna i opsežna. Prije svega sačinjavamo program hodočašća koji se obično sastoji od: tri noćenja u Nazaretu i četiri u Jeruzalemu, prijevoza zrakoplovom iz Hrvatske ili BiH do Izraela i natrag. Zatim slijedi: organiziranje svakodnevnih svetih misa na pojedinim svetim mjestima, organiziranje posjeta mjestima od posebnog značaja iz Isusova života – oko 30 lokaliteta. Nakon sačinjavanja programa šaljemo obavijesti u župne urede te medije, posebno katoličke. Imamo i svoju internetsku stranicu: www.svetazemlja.com.
Nakon formiranja skupine slijede susreti i slanje informacija o polasku te samo okupljanje u zračnoj luci i polazak u Izrael. Po dolasku nas čekaju autobusi i polazak u Nazaret. Zatim, koliko je moguće, pratimo kronološki Isusov put – od Nazareta, preko Galileje, dolinom rijeke Jordana i Judejskom pustinjom do Mrtvoga mora te preko Betlehema do Jeruzalema. Tijekom hodočašća bračni parovi obnavljaju bračne zavjete u Kani Galilejskoj, a svi ostali koji su kršteni krsne zavjete na rijeci Jordanu, svećenici svećeničke zavjete u crkvi Posljednje večere. Svakodnevno slavimo svetu misu i molimo krunicu i Anđeo Gospodnji te pjevamo duhovne pjesme, od kojih posebno ističem himnu hodočasnika Svete zemlje: I bio je Čovjek Bog. Na čelu svake skupine se nalazi biblijski vodič – svećenik, te duhovni voditelj – animator, također svećenik. Naši vodiči su redom bili: pokojni dr. fra Tadej Vojnović, zatim prof. dr. Nikola Hohnjec, prof. dr. Marko Tomić, prof. dr. Darko Tomašević, prof. dr. fra Slavko Topić te dr. fra Tomislav Glavnik. Svatko radi svoj dio posla, a moj se sastoji u tehničkoj provedbi putovanja – brinuti se o smještaju, prijevozu i izletima. Hodočašće se zapravo pretvara u jedno veliko druženje koje se u većini slučajeva nastavlja i nakon povratka. Kući se vraćamo kao hodočasnici Svete zemlje, na što nas podsjeća i diploma koju dobijemo zadnjeg dana boravka.
Iz dosadašnjeg djelovanja, možete li reći stupanj zanimanja vjernika za posjet Svetoj zemlji? Za one koji imaju dovoljno novaca da priušte jedno putovanje godišnje izvan Europe, jesu li još uvijek neka druga odredišta privlačnija? Kao višegodišnji organizator putovanja u Svetu zemlju zasigurno možete procijeniti koja to mjesta najviše dojma ostave na prosječnog katolika iz BiH i Hrvatske?
Zanimanje je zaista veliko, budući da se nijedno drugo hodočašće ne može mjeriti s ovim. Druga odredišta su možda privlačnija, hoteli su možda ljepši i klima ugodnija. Lijepo je otići u Rim, Lourdes, Fatimu, Meksiko kao hodočasnik ili neku svjetsku prijestolnicu ili odredište kao turist… Međutim, za kršćanina je posebno iskustvo pohoditi zemlju kojom je Krist hodao prije dvije tisuće godina: osobno doživjeti Njegov život, pogotovo u Galileji koja je zaista cvjetna kako je i opisuju; slušati Njegov glas i hraniti se Njegovim riječima boraveći na Brdu Blaženstva, Tabgi, Galilejskom jezeru ili Kafarnaumu; osjetiti preobrazbu na gori Tabor i poželjeti, kao i učenici, načiniti sojenice, obnoviti krsne zavjete na rijeci Jordanu, na mjestu gdje je sam Isus bio kršten; pjevati i pokloniti se novorođenom Kralju na Pastirskim poljanama i u Štalici u Betlehemu; susresti se s Elizabetom, Zaharijom i Ivanom Krstiteljem u Ein Karemu; razmatrati molitvu Očenaša na vrhu Maslinske gore; slaviti sv. misu u dvorani Posljednje večere; razmatrati Njegov plač nad Jeruzalemom te Njegovu muku i znojenje krvavim znojem usred Maslinske gore; zatim Petrovo zatajenje u Kajfinom dvoru te pratiti Isusa na križnom putu do mjesta smrti i uskrsnuća. To se može doživjeti samo na ovim jedinstvenim povijesnim mjestima! Na njima jačamo svoju vjeru i prema svemu ovome, i najljepša destinacija postaje manje privlačna.
Kakav je profil ljudi koji idu na hodočašća u Svetu zemlju? U hrvatskim „ekspedicijama” ima djece, političara, starih i mladih, ali i trudnica…
Zaista nema pravila. Idu svi slojevi društva, od političara, gospodarstvenika, vojnika, sportaša, glazbenika, svećenika, redovnika, redovnica, djece (najmlađa hodočasnica bila je Lucija, 5 godina), starih (najstarija baka Mara 84 godine) i mladih. Ipak, najviše je bračnih parova, s obzirom da je ovakvo putovanje prilika za obnovu bračnih zavjeta, ali i duhovni odmor. Kao udruga pomažemo odlazak: siromašnih svećenika, bogoslova, oboljelih od PTSP-a, bračnih parova, mladenaca koji idu na bračno putovanje te djece.
Budući da se više godina bavite turizmom, možete li nam reći u kojim ste sve zemljama bili i gdje ste najdalje otputovali? Ako na trenutak ostavimo Svetu zemlju sa strane, recite nam što vas se posebno dojmilo na tim putovanjima?
Imao sam sreću proputovati veći dio svijeta, od Europe, Azije, Afrike do Amerike, svugdje osim u Australije. Najveći dojam ipak ostavljaju ljudi, zaboravite građevine, prirodne ljepote i bogatstva, luksuzne hotele i prijevozna sredstva. Ljudi su ti koji neko odredište čine više ili manje privlačnom. Prvi put negdje odete zbog ove ili one znamenitosti, ali se vraćate zbog osjećaja ugode. Za pojedine države ili gradove me vežu kumstva ili čvrsta prijateljstva. Mala Ana Maria je usvojena crna djevojčica iz Minneapolisa čiji su posvojitelji veliki vjernici koji su mi ukazali čast da budem kum. Visaka je dijete iz Šri Lanke čiji su roditelji – budisti, dopustili djevojčici da sama izabere svoju vjeru i ona je izabrala katoličku vjeru i mene za kuma. Alen je sada već odrastao čovjek iz Švedske, čiji su roditelji otišli za vrijeme rata iz Mostara. Bobu sam bio vjenčani kum na vjenčanju u Dallasu. Kršćani Fady i Isa žive u Haifi, Nabil i Rashid u Nazaretu, Sana u Beirutu. No, za većinu njih me veže mjesto upoznavanja – Međugorje.
Davor Ljubić i fra Miljenko Stojić
Osim Svete zemlje, možete li preporučiti neko drugo hodočasničko odredište?
Udruga Sveta zemlja organizira hodočašća u najveća Marijanska svetišta: Lourdes i Fatimu, te u Rim, Padovu, Asiz, San Giovanni Rotondo, Grčku… Do sada smo na ovakva putovanja odveli nekoliko tisuća ljudi i ovakva putovanja su u stalnom porastu, unatoč padu kupovne moći. Stoga bih preporučio ljudima da, sukladno svojim mogućnostima, hodočaste. Hodočastiti se može i u: Olovo, Jajce, Kraljevu Sutjesku, Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Krasno, Boku Kotorsku, Aljmaš i da ne nabrajam sva dobro znana i manje znana mjesta od posebnog štovanja. Hodočašća povezuju ljude i često se događa da se ljudi zbliže poslije hodočašća. Uvijek se s radošću sjećam svojih prvih pješačenja do Međugorja s prijateljima iz Širokog Brijega. Jest da dođemo umorni, da nam noge „otpadaju”, ali radost dolaska i onoga zajedničkog izležavanja na klupi ili travi po dolasku je neopisiva.
Na kraju razgovora nam je gospodin Ljubić pojasnio kada je i kako došlo do odluke da krene s organizacijom odlaska vjernika u Svetu zemlju. Osnovana je udruga Sveta zemlja s temeljnim ciljevima širenja informacija o Svetoj zemlji, o hodočašćima u Svetu zemlju i sufinanciranje hodočašća članova udruge. Sve je počelo 2003. kad su fra Miljenko Stojić i Davor Ljubić zajedno posjetili Svetu zemlju. Nakon povratka odlučili su propagirati i organizirati hodočašća u Svetu zemlju te tako omogućiti svima koji žele da dobiju priliku vidjeti i doživjeti sve ljepote i duhovne poticaje koje daje hodočašće.
