3D ispisane kuće još se ne mogu proizvesti za pet tisuća američkih dolara, nisu deset puta jeftinije od tradicionalnih kuća, a nisu ni tako lako useljive kao što često pišu svjetski mediji dok prikazuju koncepte predivnih, komotnih, a samoodrživih zdanja stvorenih s pomoću tzv. aditivne tehnologije. U Hrvatskoj ih nema. No sudeći prema planovima poduzetnika i inovatora, budućnost 3D ispisa u Hrvatskoj ipak nije crna
Iako tehnologija 3D ispisa kuća nije novost u svijetu, tek je ove godine prvi put jedna takva kuća u nizozemskom gradu Eindhovenu i useljena. Riječ je o kući u obliku velika kamena, koju bi bilo teško i skupo sagraditi tradicionalnim metodama. Građena je u suradnji sa Sveučilištem za tehnologiju u Eindhovenu i nekoliko tamošnjih građevinskih tvrtki. Kineska tvrtka WinSun otišla je i korak dalje i napravila 3D ispisanu kuću od recikliranih materijala i građevnog otpada. U Hrvatskoj se, usporedbe radi, još nitko ne bavi tom djelatnosti, barem ne u širem, komercijalnom smislu. Naime, područje 3D ispisa kuća nije toliko jednostavno kao što se ponekad predstavlja.
Unatoč brojnim bombastičnim medijskim napisima, takve se kuće još uvijek ne mogu proizvesti za pet tisuća dolara, nisu 10 puta jeftinije od tradicionalnih kuća (nego eventualno 10 do 20 posto jeftinije) niti su tako lako useljive. Da bi se postigli svi uvjeti za gradnju dijelova za kuću pomoću 3D pisača, prvo je potrebna tehnologija (odgovarajući 3D pisač), pa onda i građevinska tvrtka s odgovarajućom ekspertizom. Sve se to treba i regulirati, a naposljetku treba biti i tržišne potražnje. Tek se onda može govoriti o masovnoj proizvodnji i općoj primjeni 3D ispisa.
Jedan od domaćih projekata usmjeren na razvoj 3D ispisa u građevini provodi tvrtka Presoflex zajedno s Građevinskim i arhitektonskim fakultetom u Osijeku. Projektom pod nazivom ‘Istraživanje i razvoj samozbijajućeg betona i betona za 3D printer s dodatkom biopela’ vrijednim 22 milijuna kuna, od čega je 8,5 milijuna sufinancirao EU, želi se, između ostaloga, usvojiti inovativne tehnologije i razviti nove proizvode.
A da će trebati vremena da domaće tržište počne prihvaćati takve nove i moderne tehnologije potvrđuje i Ivana Banjad Pečur, predstojnica Zavoda za materijale na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
– Iskreno, mislim da u Hrvatskoj ne postoji interes, odnosno potražnja za 3D ispisanim zdanjima. Možda ima entuzijasta koji to naprave za vlastite potrebe, ali nisam čula da je neki investitor to naručio. Ipak je naše tržište dosta konzervativno i vrlo teško se probijaju neke moderne ideje – objašnjava Banjad Pečur.
Cijeli članak možete pročitati na: lider.media
Foto: Pixabay
