Žudije su čuvari Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Mladi sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskog Loreta 1857. donio je taj običaj u svoju župu sv. Ilije u Metkoviću otkud se proširio dolinom Neretve i kasnije Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom. Ovaj tradicijski običaj raširen je po cijeloj Dalmaciji od kraja 19. stoljeća. S vremenom svaka je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim specifičnostima. Naziv je grčko-romanskog podrijetla i vjerojatno znači ‘Židov’. Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. „Judom” kao trinaestim članom.
Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje. Postoji pravilnik ili scenarij djelovanja žudija u te dane: vrijeme kad izlaze, redoslijed mijenjanja, postupak zamjene, redoslijed u procesiji, detaljan sa slikovitim skicama i shemama kao pravi vojnički pravilnik. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do vazmenog bdijenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju Gloria i Slava Bogu na visini. Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: „Isus je uskrsnuo!””, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju na pod i preplašeni pobjegnu.
Izvor: Wikipedija
Više u kategorija: kulturna baština, osobe
D. šabić, mag. nov.
