Četiri neznana istražitelja iz 18. stoljeća među prvima su koji su tvrdili kako su vidjeli divovske sekvoje s deblima širokima poput slona. Zaklinjali su se da su vlastitim očima vidjeli takvo drveće i da je to sveta istina. Ta su se stabla nalazila na zapadnim obroncima Sierra Nevade. Trebali su šutjeti o njima jer se glas o golemom drveću ubrzo pronio do drvosječa koji su ih počeli naveliko sjeći.
Divovska kalifornijska sekvoja znanstvenicima je poznata pod nazivom Sequoiadendron giganteum, a pripada rodu močvarnih čempresa. Mogu narasti do 135 metara. Neka od posječenih divovskih stabala bila su stara tri do četiri tisuće godina. Njihova debla danas čine podovi u plesnim dvoranama ili kuglanama. Dva najveća primjerka prodana su na akciji kako bi bila izložena kao svjetska čuda.
Za opstanak ostalih divova zaslužno je nekoliko ljudi koji su 1890. godine osnovali park Sequoia, suprotno željama drvne industrije. Povijest ističe kako je područje Giant Forest (Divovska šuma) postalo izložbenim primjerkom Nacionalnog parka do sjevera Los Angelesa, kamo je 1858. godine indijsko pleme Monachi dovelo uzgajivača stoke Halea Tarpa. On se uselio u izgorjeli trupac sekvoje, kupio komadić zemlje koji je kasnije odbio prodati unatoč vrlo visokim ponudama, sve dok prostor nije preuzela vlada i osnovala nacionalni park.
Ime sekvoja potječe od poglavice Cherokee Indijanaca, Sequoyah, koji je napisao indijansku abecedu na temelju koje su botaničari imenovali stabla. Po njemu je nazvano jedno stablo u parku, a ostala su dobila imena po znamenitim političarima i generalima iz povijesti Sjedinjenih Američkih Država.
Stabla i drveće zanimljivih naziva i sličnih dimenzija mogu se naći u nekoliko nacionalnih parkova, pa tako u nacionalnom parku Yosemite možete vidjeti Grizzly Giantu koji je star oko 2700 godina i visok oko 64 metra. U njegovoj blizini nalazi se stablo koje je izdubljeno nakon što je palo 1968. godine, a kroz njegovu unutrašnjost mogu prolaziti i autobusi. Zabilježeni su slučajevi kada je sekvoja pala preko ceste te je jedino rješenje bilo izdubiti tog veličanstvenog diva; naime, težina je sprječavala prisutne da poduzmu bilo što drugo.
Stoga i ova priča zaslužuje pozornost zbog neobičnosti prirode koja je divovske sekvoje gurnula među 10 svjetskih čuda.
D. Šabić