Crkva sv. Frane najstarija je dalmatinska crkva sagrađena u gotičkom stilu (posvećena je 13. studenoga 1280.). Samostan je osnovan još za života sv. Franje Asiškog, prema predaji i u izravnoj vezi s njim. Izrastao je iz hospicija sv. Antuna Opata na zapadnom dijelu grada, u kojem se prema predaji sklonio sv. Franjo Asiški za boravka u Zadru, najvjerojatnije 1212. godine.
Samostan je već od početka sjedište Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (službeni naslov od 1393. godine). Crkva predstavlja tip tzv. gotičke redovničke crkve koju karakterizira jednobrodni prostor s malo podignutim svetištem. U doba renesanse crkva doživljava značajne promjene vezane uz radove majstora Jurja M. Dalmatinca koji je sa suradnicima 1444. godine započeo s uređenjem triju kapela u dnu svetišta, naknadno preinačenih u kor redovnika.
Sakristija, koja se nastavlja na kor, važna je za hrvatsku povijest jer je u njoj 18. veljače 1358. sklopljen Zadarski mir između Mletačke Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.
Na zidu sakristije smještena je slika na drvu Lazara Bastianija visoke umjetničke vrijednosti. U crkvenoj riznici do sakristije, nalazi se umjetnička zbirka crkve s velikim brojem eksponata od kojih je najvrjednije romaničko raspelo iz 12. stoljeća, slika Umrlog Krista, djelo Jakopa da Ponte Bassano, veliko renesansno raspelo iz 15. st., staro liturgijsko posuđe, dragocjeni iluminirani koralni kodeksi, isprave, inkunabule i dr. Slikani Ugljanski poliptih iz 15. stoljeća djelo je najviše umjetničke vrijednosti i pripisuje se domaćem slikaru Dujmu Vuškoviću.
Izvor: TZ Zadar
D. Šabić