Carmen na splitskoj pozornici i večeras
Carmen svoj život na splitskoj pozornici nastavlja i u novoj sezoni. Izvedbama će ravnati maestro Robert Homen, a naslovnu ulogu animalno strastvene i prevrtljive ciganke Carmen ponovo će tumačiti primadona Opere HNK Split Terezija Kusanović.
„… nedvojbeno, u Splitu smo dobili predstavu koja će puniti kazalište, ali i srca nazočnih. Obećala je to premijera, buran pljesak brojne publike zaista je dugo trajao.“ Tim je riječima svoj osvrt na premijernu izvedbu zaključila kritičarka Vijenca. Glazbeni kritičari na pariškoj praizvedbi 1875. imali su potpuno različit stav o novom djelu Georgesa Bizeta koje ih je šokiralo prikazom života nižih društvenih slojeva, sirovih strasti, života s druge strane zakona. No, vrijeme je Carmen višestruko rehabilitiralo i danas je to jedno od najpopularnijih i najizvođenijih djela cjelokupne operne literature.
Carmen svoj život na splitskoj pozornici nastavlja i u novoj sezoni. Izvedbama će ravnati maestro Robert Homen, a naslovnu ulogu animalno strastvene i prevrtljive ciganke Carmen ponovo će tumačiti primadona Opere HNK Split Terezija Kusanović. Ulogu Don Joséa, tog pokornog kaplara i sina, koji se postupno srozava do bjegunca i krijumčara, a na kraju opere i ubojice, pjevat će bugarski tenor Ivan Momirov. U ulozi toreadora Escamilla na splitskoj opernoj pozornici debitirat će mladi nagrađivani bariton Matija Meić, a ulogu Micaele pjevat će splitske sopranistice Valentina Fijačko Kobić i Antonija Teskera.
BIZET: GENIJ PSIHOLOGIJE
Čini mi se da ne postoji opera s toliko redateljskih izazova poput Bizetove Carmen. Pri tom ne podrazumijevam redateljske intervencije u pogledu koncepta i apstrahiranja predloška, već izazov u pogledu razrade odnosa, punokrvnih i brutalno realnih, sjećanja na solsticij, podne, sunce koje nam stoji nad glavama dok se mokri žurimo gladni na ručak, poput derana iz neke brazilske favele. Sve boje, mirisi i okusi djetinjstva. Sve ono što smo upili kao mali. Od roditeljske ljubavi i strasti do pomračenja izazvanih ranjivošću i bespoštednom potrebom za ljubavlju. Jer, takva je Carmen. A takav je i Don José. Samim otvaranjem zastora u prvom činu Bizet nesmiljenom preciznošću priziva ljeto sâmo, omaru, nepokretnost trenutka u kojem je, s dolaskom osvježavajuće večeri, moguće sve: ponajprije, u manifestaciji čistog hedonizma.
Nakon iskustva režije istoimene opere u sarajevskom Narodnom pozorištu, osvjestila sam važnu Bizetovu tezu: koliko god da je maestralno ocrtao naslovnu junakinju, kompozitor se jednakim marom bavi i muškim principom. Ono što je temeljno spojilo dvoje protagonista, jest zapravo identična destruktivna priroda: u Carmen, djevojke koja je odmalena zlostavljana i iskorištavana na razne načine, te koja je svoju traumu pretvorila u izvanredne manipulacijske moći (sveudilj s jednim ciljem – da pronađe nekoga tko bi je bezuvjetno ljubio); te u Don Joséa, mladića koji je odrastao u sjeni dominantne majke uz nemogućnost da se izrazi, ostvari i inicira u potentnog i realiziranog muškarca (sveudilj s jednim ciljem – pronaći nekoga tko bi ga bezuvjetno ljubio). Njih se dvoje zrcale jedno u drugome, isprva, mimo predočenog sadržaja, očito u istinskom prepoznavanju istovjetne zrcalne težnje kojoj je zajednički nazivnik ljubav. S vremenom međutim svako zrcalo postaje augmentirano i iskrivljeno, upućujući na neskrivene nedostatke pojedinačnosti i međusobnosti.
Dobro poznata priča, zar ne.
I upravo u toj činjenici leži genij psihologije Georgesa Bizeta. Jer u ovoj operi nema dramaturški slabog mjesta. Gotovo da mi se čini da ne postoji osoba koja nije doživjela ovakvu ljubavnu priču. Iznimna protočnost partiture dočarava jednaku protočnost životnosti koja se tiče svakoga.
I ne znam koga bih više žalila – Carmen ili Don Joséa. Upravo to izjednačavanje, taj ekvilibrij muškog i ženskog principa me oduševljava. U izmjenama vedrine i mraka, konstruktivnosti i destruktivnosti, početka i kraja igre. Dora Ruždjak Podolski
Još jedna izvedba Carmen dogodit će se baš danas, 06. veljače u 18 sati.
