Spomen na brodove sigurno u vama budi sjećanja na ljeto, more, sunce… Stoga, ukrcajte se na zanimljivo putovanje zajedno s portalom Terracon News. Krećemo!
Brod je plovno sredstvo namijenjeno kretanju po moru, rijekama i jezerima koje najčešće služi za prijevoz robe i putnika. Brodom se smatraju samo veći plovni objekti, dok se manji nazivaju čamci. Za razliku od splava, brod, kao i čamac, ima koritast oblik koji mu daje uzgon potreban za plutanje na vodi.
Prvo je plovilo najvjerojatnije bilo deblo jednog slučajno oborenog stabla, a pogonilo se veslanjem, ljudskim dlanovima. Zatim se, nakon mnogo godina došlo na ideju da je ugodnije pri plovidbi biti suh, a ne mokar, pa je došlo do spajanja nekoliko debla u splav, a dlanovi su zamijenjeni veslima. Kako je splav bio težak za izvlačenje i neprikladan za upravljanje, došlo se do zaključka da se izdubi debelo deblo te se tako dobio prostor za sigurnu plovidbu i smještaj tereta, uz istu silu koja ga održava na površini. Ova sila, tj. uzgon otkriven je tek kasnije, ali su i ljudi davnih dana već razumjeli vezu između volumena izdubljenog debla i sile koja ga drži na površini.
Prvi poznati brodovi potječu iz neolita, prije oko 10.000 godina. Ova rana plovila imala su ograničenja. Korištena su uglavnom za lov i ribolov. Najstariji kanui koje su pronašli arheolozi često su izrezivani iz crnogoričnih stabala pomoću jednostavnih kamenih alata.
Dokazi iz drevnog Egipta pokazuju da su rani Egipćani znali od dasaka drva napraviti brodski trup još 3000 g. prije Krista. Gradili su ih od drvenih dasaka koje su bile međusobno ušivene. Brodovi drevnog Egipta u 2. tisućljeću prije Krista bili su najčešće dugi 25 metara i imali su jedan jarbol koji se ponekad sastojao od dvije daske međusobno zavezane tako da tvore slovo A. Imali su jedno kvadratno jedro, a bili su pokretani i veslima.
Na području današnje Hrvatske, prvi nacrt broda pronađen u Grapčevoj špilji na otoku Hvaru star je oko 4700 godina. U 8. stoljeću prije Krista, dobre brodove zvane SERILIA LIBURNICA gradili su Liburni koji su živjeli od područja rijeke Krke u Dalmaciji pa sve do Raše u Istri. Ostatci potonulog broda u blizini otoka Mljeta iz 1. st. poslije Krista svjedoče o trgovačkom putovanju iz Grčke i južne Italije. Ostatci tog broda govore o gradnji brodova, duljine oko 20 m i nosivosti oko 100 t. Prvi hrvatski brod potječe iz 11. stoljeća, sačuvan je u gradu Ninu blizu Zadra, a zove se CONDURA CROATICA i bio je izvanrednih plovnih sposobnosti.
Dolaskom Hrvata na obale Jadranskog mora, plovidba i brodogradnja postaju profesionalnim zanimanjem.
Galija je bila jedan od najzanimljivijih brodova u srednjem vijeku na obalama Sredozemlja, pokretana veslima i jedrima, a duljina joj je dosezala i do 50 m. Vesla su se postavljala i do tri reda, a na svakom veslu bilo je i do 5 veslača. Od njezine prvobitne forme razvila se kasnije, u 19. stoljeću, forma manjeg broda – gajeta i leut. Nešto kasnije grade se brodovi s 2–3 jarbola, koji su se s malim preinakama lako i brzo pretvarali u ratne brodove. Tek u 12. stoljeću brodovi su dobili kormilo na krmi u svrhu lakšeg upravljanja. Već su tada postojale različite forme za različite namjene, ali najdulje se zadržala forma uskog, niskog i dugog broda na vesla, s dodatkom jedra, preuzetog od Liburna, od 9. sve do 16. stoljeća. Tek tada forma se broda mijenja i prelazi u široku, oblu i visoku, s više jarbola i jedara, koju je zahtijevala oceanska plovidba.
Veliki napredak u brodogradnji na ovim prostorima bilježi Dubrovačka Republika gradnjom brodova trgovačke mornarice, za plovidbu na širem prostoru Mediterana te Dalekog istoka.
Unatoč usporenom rastu gospodarstva u 16. i 17. st., Hrvati su razvili kvalitetnu mornaricu (senjski uskoci i neretvanski gusari) i predstavljali su najbolje borce na moru.
Početkom 18. stoljeća, na ovim prostorima posebno se potiče gospodarstvo, a u 19. stoljeću ponovo oživljava brodogradnja (Lošinj, Cres, Silba, Korčula, Pelješac, Dubrovnik). Grade se veliki jedrenjaci koji su dugo godina bili konkurencija željeznim parnim brodovima.
Mirno im more. Brodovima diljem svijeta!
D. Šabić