Stručnjaci su potanko istražili i opisali biljni svijet otoka Brača koji je razvijen na nekoliko vrsta tla: na kamenjaru s kojega su kiše odnijele sloj zemlje; na crnici i smeđem tlu, plitkom sloju humusa nad stijenama ili nad ilovasto-glinastim slojem; na crvenici, sloju plodne zemlje, većinom u dolinama ili ponikvama. Brač, kao i ostali srednjodalmatinski otoci, pripada mediteranskoj vegetacijskoj zoni i nekada je bio prekriven gustim šumama česmine, crnog bora, alepskog bora, duba, crnog graba, koprivića i maklena. Te su šume čuvale tlo od erozija dok su s vremenom otočani postupno krčili šume i povećavali poljoprivredne površine; brojna stoka pasla je mladice; učestali su i bili požari, a voda je tada lakše odnosila zemlju, pa je uslijedilo ogoljavanje tla. Danas je tek četvrtina otoka prekrivena šumama. Sastoje se uglavnom od autohtonog alepskog bora ili bilobora (Pinus halepensis), koji raste od morske obale do 300 m visine u unutrašnjosti i vrlo je otporan na sušu. S njegovih se stabala sakuplja smola, a drvo se koristi u brodogradnji. Također od samoniklog crnog bora (Pinus niger, var. Dalmatica), koji može izrasti i do 30 m, kvalitetan je i tražen u građevinarstvu.
Boravkom na Braču, točnije, Bolu, pohitali smo na Vidovu goru i doživjeli uistinu nezaboravne trenutke razgledavajući otok dok je lagani povjetarac pirio s oko 800 metara nadmorske visine. Prekrasna plaža Zlatnog rata bliješteći ulazi u vidokrug s obalom i susjednim otocima pruženima kao na dlanu, dok uživamo u vožnji do Vidove gore uz kamene predjele i po koje stado ovaca te izrađene turističke tematske staze i gustu šuma popularnog bračkog bora. Kažu za njega da je poseban, prkosi vjetru i prirodnim uvjetima, a spomen-priču o tom bračkom heroju otkriva nam naš sugovornik, gosp. Rajko Škarić, Postiranin i zaljubljenik u Brač…
Više u kategoriji: turizam
D. Šabić, mag. nov.