Božićno slavlje u splitskoj katedrali
„Nebeski Otac, izvor svakog očinstva i majčinstva u daru svoga Sina postade članom velike ljudske obitelji. Otajstvo Božića duboko je utkano u naše obiteljske odnose.
Božićna radost okuplja nas u toplini obiteljskog doma i radosti liturgijskog slavlja u našim crkvama“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u splitskoj katedrali Sv. Dujma svečano božićno misno slavlje u koncelebraciji s više svećenika među kojima je bio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović i katedralni župnik don Tomislav Ćubelić. Misno je slavlje uzveličao svojim pjevanjem katedralni zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovića.
„Božić je očitovanje darovanosti Oca u Betlehemskom djetetu, koji vrednuje osobe i sve uloge, a naročito ulogu oca u obitelji. Štoviše, Božić nam predstavlja očinstvo kao izvor obitelji“, naglasio je nadbiskup uvodeći u propovijed. Božić nam donosi Radosnu vijest: nismo rezultat usputne slučajnosti, već željeni plod Očeve ljubavi, a Betlehemsko dijete je Očev dar svima nama. Ono nas uvodi u zajedništvo sa svojim Ocem i međusobno te nam otkriva lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo, kazao je mons. Barišić podsjetivši da je ova godina posvećena ocu i očinstvu, a koja nas vodi prema Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Solinu 2018. godine, pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“.
Nadbiskup je istaknuo da mnogo toga danas „ukazuje na odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu. Riječ ‘otac’, postala je skoro suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu. Štoviše, ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i oca u zemaljskoj obitelji. Otac je postao sporedan, suvišan, nebitan, smatran zaprekom našoj slobodi i osobnom rastu. Govori se tako o ‘kulturi i generaciji bez oca’, koja postaje strana i izgubljena generacija, a k tomu i siromašna – bez sredstava za život i siročad – bez osobe oca!“
Naglasio je da na gubitak uloge oca svakako utječe mentalitet „koji se očituje u izjednačavanju neprirodnih zajednica sa normalnom obitelji. Tako, obitelj može biti ‘dvije mame’ ili ‘dva tate’. Osim toga, slučajevi rastave, donose pored oca, dvije mame ili uz mamu, dva tate, pa čak i više! Djeca ostaju stiješnjena između biološkog roditelja i dodatnog oca ili majke. U puno slučajeva današnji mentalitet ne pomaže biološkim roditeljima da postanu istinski otac i prava majka. Roditelj rađa, a ocem i majkom postaje se čitav život.“
Na ulogu i odsutnost oca u obitelji, naglasio je nadbiskup, jednako tako utječe i „gospodarska kriza: gubitak radnog mjesta, malena ili nikakva primanja, podstanarstvo…Sve to pritišće oca koji se pokušava uspješno nositi s izazovima života i suvremenog društva. Gubi se utjecaj na život djece, dolazi do nedostatka komunikacije u obitelji, prepuštamo se relativizmu i povlačimo u vlastiti svijet. Dakako, u našem slučaju na odsutnosti očeva utjecala je i agresija gdje su u obrani domovine toliki očevi dali život za našu slobodu. No, uza sve ove poteškoće i posljedice, koje utječu na odsutnost oca, potrebno je oca potražiti!“ Upozorio je, također, da se uloga oca ne može „delegirati na leđa supruge – majke, koja često na svojim ramenima nosi najveći teret roditeljstva i obiteljskog života. Nije dobro ni za osobu, ni za naše društvo, ako se ‘generacija bez oca’ feminizira. Nije li prisutnost tolikih kafića, butiga, trgovina te dugi ostanak s roditeljima, kao i odgoda braka ili ne osnivanje vlastite obitelji, svojevrsni znak spomenutog mentaliteta?“
Obraćajući se očevima, nadbiskup ih poziva da ne budu odsutni iz života svoje obitelji i svoje djece jer svoju prisutnost u obitelji ne mogu zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom, ni medijskom popularnošću, ni skupocjenim darovima i igračkama. „Jasno, ne žele siromaštvo, ali još manje žele biti siročad! Žele tebe, oca, kao sigurnost i ohrabrenje života. Traže i trebaju tebe, prijatelja i učitelja, da ih hrabriš svojom odlučnošću, humaniziraš svojom odgovornošću, svojim primjerom jačaš njihove korake na putu istinske slobode i življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost, da se ne prepadnu i ne klonu pred izazovima života. Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je muškošću, budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima ‘očuha’ koji im se nude iza svakog ugla. Samo ukoliko ste vi, naravno, uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu vaše djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca. Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da ‘generacija bez identiteta’ postane generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život.“
Svima onima u većim patnjama nadbiskup Barišić uputio je božićnu poruku nade naglasivši da se Božić ne povlači i ne zaobilazi nas u našim poteškoćama nego dijeli s nama sve naše radosti i žalosti. „Božić unosi u obitelj ozračje povjerenja i predanja, primanja i darivanja. Imati povjerenja i biti povjeren drugom izvor je temeljne stanice ‘mi života – obitelji.’ Bog Otac ima povjerenja u vas. Kao što je Josipu i Mariji povjerio svoga Sina, tako i vama dragi roditelji, oče i majko, povjerava svoje sinove i kćeri, vašu djecu. Nemojte ga iznevjeriti. Njega i svoju djecu. Neka riječi ‘tata’ i ‘mama’ koje uz radost Božića izgovaraju vaša djeca, još više osvijetle i posvijeste poslanje koje vam je povjerio nebeski Otac: dar očinstva i majčinstva“, poručio je, između ostaloga, nadbiskup udijelivši božićni blagoslov.