Božić. Sat na zvoniku župne crkve svetoga Mihovila u Prološcu otkucava 17 sati. Oko starog kamenoga mosta, ponosa Proložana, stotine, možda i više od tisuću ljudi. Svima oči uprte u presušeno korito rijeke Suvaje. Ona još svojim žilama provlači vodu iz kanjona Badnjevice. No ne smeta voda nikome. Premošćena je s nekoliko malih mostića, djelo ruku proloških drvodjelaca. Sastavni su dio veličanstvene scene, ti mostovi, koja masi dočarava neka davna biblijska vremena.
E, da, odlutasmo prema sceni, mostovima, rijeci, a moramo nastaviti priču koja se upravo odvija. Znači, župnik župe Proložac, fra Vinko Gudelj, u uvodnoj riječi objašnjava što će se tek dogoditi. Naglašava da petnaestu godinu zaredom Proložani svih dobi i uzrasta, profesija i spolova, žele očuvati tradiciju, žele sebi i narodu koji ih je došao gledati, podariti ugođaj Isusova rođenja. Žive prološke jaslice.
Već smo pisali da je to jedinstveni prikaz na otvorenom najradosnijeg dana u povijesti roda ljudskog. A ove petnaeste o kojima vam želimo reći riječ, dvije, moramo priznati, bijahu uistinu nešto posebno. Scena s pastirskim kućicama, njihovim vatrama, kostimima, Herodov dvorac te konačno, najljepša nastamba na svijetu, štalica u kojoj se rodio Isus. Sve to uz pjesmu velikog mješovitog župskog zbora, anđela te divne prološke mladeži u bjelini, pa krava i dva magareta, ovce koje su prema Bibliji činili društvo Isusu, Mariji i Josipu, sve to uz produhovljenost cijelog skupa, činilo je sliku koja se pamti. Sve je krenulo navještenjem anđela Mariji i Josipu pa onda polazak njih dvoje na magaretu u potrazi za smještajem.
Svetu obitelj ove su godine glumili bračni par Velimir „Vele“ i Ana Maršić, a u ulozi Isusa bijaše njihov, pet mjeseci star, sin Nikola. Odigrao je mali Nikola životnu rolu maestralno. Bio je miran, tek bi povremeno zaplakao, dovoljno da razgali duše onih koji ga gledahu. Sveta tri kralja, Herod, legenda Prološca, Marijan Župić Vukas, ukomponiraše što stasom, što ponašanjem i kostimima ionako predivnu scenu.
I za kraj, veličanstveni završetak cijele božićne prološke priče – pjesma „Božić je, moj se narod raduje“. Pjevaju svi, gore baklje, u zrak se dižu lampioni, trešti vatromet, plješće se, odjekuju Badnjevice od te ugodnosti. Još samo da mogu osjetiti trnce mnogobrojnih… No, ostat će oni u nama kada god se sjetimo predivnih slika Božića u Prološcu.
Braco Ćosić
