upravo je objavljeno da je 58-godišnjoj Bernardeti Gómez – koja je slijepa već 16 godina zbog bolesti koja joj je nepovratno oštetila oči i vidne živce – u lubanju kirurškim putem ugrađen računalni priključak (port), čije su elektrode usađene izravno u vizualni korteks, dio mozga odgovoran za analizu i prepoznavanje vidnih impulsa iz oka. Koristeći bioničko oko koje je razvio španjolski liječnik i neuroinžinjer dr. Eduardo Fernandez, Bernardeta ponovno gleda i vidi – a da pritom uopće ne koristi svoje biološke oči.
Kako je detaljnije opisano u članku u časopisu MIT Technology Review, sustav kojega je Fernandez sa suradnicima razvio u svom laboratoriju na Sveučilištu Miguela Hernandeza u španjolskom gradu Elche, sastoji se od nekoliko funkcionalnih sklopova, baš kao i ljudski osjet vida: naočale s kamerom koja se spaja na računalo, u kojemu softver „nahranjen“ umjetnom inteligencijom i deep-learning algoritmima prevodi „živi“ video zapis u elektroničke signale, koji se iz računala putem kabela šalju u port, priključak kojega je Fernandezov kirurški dio tima ugradio u stražnji dio lubanje gospođe Gómez. Taj se port povezuje s mikroimplantatom usađenim u vizualni korteks mozga Gómezove, a mikroelektrode iz implantata stimuliraju neurone vizualnog korteksa umjetnim vidnim impulsima, stvarajući u centru za vid računalno generiranu sliku onoga što kamera snima.
Objava ovih rezultata uslijedila je nakon što je pacijentica punih šest mjeseci nosila i koristila bioničke naočale i usadak u mozgu.
Cijeli članak možete pročitati na: bug.hr
Foto: Pixabay