Na Braču je počela berba maslina, a prve količine maslinova ulja potekle su u pogonima uljara u Supetru, Postirama i Selcima. Tako je trend rane berbe i prerade maslina nastavljen i ove godine.
U Dalmaciji među maslinarima nema veće diskusije od one kada je pravo vrijeme za berbu maslina. Berbe kod nas započinju u jesen i znaju se protegnuti sve do božićnih blagdana. Ako je jesen topla i sunčana, masline će brže dozrijeti i prije će se pobrati. Ako je jesen kišovita ili hladna, a maslini treba sunce za dozrijevanje, onda će se masline brati kasnije.
Među različitim uzgajivačima maslina, neovisno prodaje li se ulje ili ostavlja za privatne potrebe, naići ćete na razne datume berbe pa za berbu maslina zapravo nema nekog pravila.
Naime, vrijeme kada se beru masline jako je bitno, jer upravo o tome ovisi u kojoj su fazi sazrijevanja masline, a o čemu ovisi kvaliteta ulja. A o vama ovisi kakvo ulje volite.
Tri su faze sazrijevanja maslina:
Zelene masline su još nezrele, tvrde i gorke, ali pune antioksidansa i drugih svojstava pa ih najčešće beru oni koji rade extra djevičansko maslinovo ulje.
Takvo ulje se u manjem dijelu kod nas koristi u prehrani, a veliki dio odlazi za proizvodnju sapuna, kupki i ostale kozmetike.
Uzmite u obzir da domaće maslinovo ulje nije niti približno slično onom kupovnom, pa je domaće ekstra djevičansko maslinovo ulje je dosta zeleno i gorko da bih se išta s njim kuhalo. Šarene masline, kako se u narodu vole zvati, jesu one masline koje poprimaju razne boje u fazi sazrijevanja – od zelene postaju žućkaste, crvenkaste i ljubičaste. Ovakve masline su najbolje – kada masline idu prema crnoj boji. Naime, neće svako stablo masline dati jednake plodove pa u masleniku možete naći od zelenih preko ljubičastih do crnih maslina. Mnogima je ovo najbolje ulje, zlatnozelene boje, fine arome masline, taman gorkasto koliko treba biti. Nema pravila, ali oni koji preferiraju ovo ulje ili miješaju 50% crnih i 50% zelenih maslina ili 70% crnih i 30% zelenih maslina za dobivanje kvalitetnog ulja.
Crne masline su jako zrele masline koje daju maslinovo ulje zlatne boje. Ova ulja zovu se još i slatkim uljima jer u njima nema toliko gorčine, ali su i slabija antioksidansima. Osim toga, što je maslina zrelija ima više ulja u sebi pa ove masline daju veću količinu ulja.
Kad se masline počnu brati, u sredinu se popne berač radi branja maslina sa gornjeg dijela masline, a sa strane na ljestvama bude drugi berač. Na zemlji se nalaze berači koji skupljaju sa zemlje i sa niskih grana. Otprilike bi tako trebalo biti. Naravno, nije uvijek lako skupiti toliku grupu ljudi, pa neki beru samo u paru i sl., pa im treba više vremena.
Masline se u pravilu beru sa malim grabljicama i sa grabljicama koje su pričvršćene na dugi štap. Manje su za donji dio, a sa dugim štapom viši dio maslina. Sa grabljicama idemo po maslini kao kad si raščešljavamo kosu, lišće ne otpada nego samo masline. Tako neki berači zbog velikih količina maslina odmah ih daju u preradu, a takvo maslinovo ulje je gorkasto, aromatičnije i takvo ulje berači prodaju turistima. Za svoje potrebe berači stavljaju ubrane masline u velike plastične posude u koje su stavili morsku sol otopljenu u vodi nekoliko dana. Nakon takvog postupka ulje nije gorko. Kad dođe ujutro na njivu berač mora čekati da se rosa osuši sa listova, pa tek onda može prionuti branju. Na kraju dana berač mora i ubrane masline pregledati odnosno osloboditi ih listova. Prije se to sve ručno radilo i iziskivalo je puno vremena. Danas berač stavlja masline u drvenu posudu koja ima puno uskih letvica, pa je proces brži. Nevjerojatno je kako ista vrsta masline nudi na jednom stablu više veličina maslina različitih boja.
U vremenu koje je iza nas masline su se baš kao i vinova loza uzgajale za potrebe domaćinstva, a mnogo rjeđe za prodaju. U maslinicima su rasle stare, autohtone sorte koje su svoja imena dobile po svojoj veličini, obliku, namjeni ili pak području na kojem su uspijevale, primjerice oblica ili orgula, piculja ili lastovka, sitnica ili drobnica, bjelica ili paštrica, mezanica ili grozdača te uljarica ili brsečka. Umijeće uzgoja maslina prenosilo se generacijama s koljena na koljeno, s oca na sina te je uglavnom bilo vrlo oskudno i manjkavo. Maslinici su, što je loše za urod i kvalitetu plodova, ujedno bili vinogradi ili pašnjaci, a nerijetko su se njima sadile i žitarice, najčešće ječam i raž. S ciljem da se iskorijene brojne predrasude i loši postupci u uzgoju maslina, već krajem 19. i početkom 20. stoljeća stručnjaci šumari održavali su tečajeve na obali i otocima koji su trajali i po tjedan dana.
Dodajmo, jedna od najpoznatijih maslina u Hrvatskoj je ona u nacionionalnom parku Brijuni, čija starost je istražena i iznosi oko 1600 godina. U Kaštel Štafiliću nalazi se također vrlo stara maslina. Vjeruje se, da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more u 7. stoljeću. Impozantnih je dimenzija.
Baš kao i diljem cijelog Mediterana i na našoj obali, zaleđu i na otocima, ljudi od pamtivijeka žive u suživotu s vječnim stablima, maslinama. Masline su kroz stoljeća hranile, ali i liječile i čuvale od nedaća nebrojene generacije naših predaka.
Više u kategoriji: Gospodarstvo
D.Šabić mag,nov