Tijekom 1995. i 1996. na lokalitetu Plečašove štale provedena su arheološka istraživanja koja su rezultirala senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama – Augusteuma i 17 mramornih skulptura nadnaravne i naravne visine. Ovaj nalaz potakao je ideju o zajedničkoj prezentaciji ovog jedinstvenog arheološkog lokaliteta kako arhitektonskih ostataka tako i drugog brojnog arheološkog materijala.
Kamen temeljac za budući muzej položen je 19. srpnja 2004., a Arheološki muzej Narona osnovan je uredbom Vlade Republike Hrvatske 2005., te je nakon iznimno složenih građevinskih radova svečano otvoren 18. svibnja 2007. kao prvi muzej u Hrvatskoj izgrađen in situ. Takav način prezentacije arheološkog lokaliteta obogatio je muzejsku ponudu Hrvatske i ima malobrojne paralele u europskim i svjetskim razmjerima.
Muzej je do sada tri puta nagrađivan. Nagradu „Vladimir Nazor“ dobio je arhitekt Goran Rako za projekt Muzeja, nagradu Cemexovu nagradu za izgradnju dobila je tvrtka MGA iz Metkovića, a Arheološki muzej Narona dobio je nagradu Hrvatske turističke zajednice „Plavi cvijet“ za poseban doprinos obogaćenju turističke ponude Hrvatske.
Arheološki muzej Narona aktivno sudjeluje u akcijama Hrvatskog muzejskog društva „Noć muzeja“, kao i u akcijama Sekcije za muzejsku edukaciju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva, te u obilježavanju Međunarodnog dana muzeja. U ljetnim mjesecima na vanjskim terasama Muzeja pokrenuta je kulturna manifestacija „Naronitansko kulturno ljeto“ tijekom koje se održavaju kazališne predstave, izložbe, koncerti i predstavljanja knjiga.
Arheološki materijal je podijeljen na javni život i arhitekturu Narone, dok se u četiri reda vitrina nalazi materijal s lokaliteta: bedemi, Erešove bare, nekropole, bazilika u trasi vodovoda, Njive-Podstrana i Sv. Vid. Slučajni nalazi podijeljeni su u podskupine koje tematski pripadaju svakodnevnom životu, vojsci, nekropolama i kultu.
Razgledavanje muzeja se nastavlja s vanjske strane zgrade. Osim malog arheološkog parka, na terasama se mogu razgledati kameni spomenici kultne i sepulkralne tematike, te ulomci arhitektonske dekorativne plastike. Na kraju obilaska otkriva se mozaik prezentiran ispod staklenog poda, također in situ, a najvjerojatnije pripada rimskoj taberni.
Ukupno je izloženo oko 900 nalaza, koji nam omogućuju praćenje povijesti grada od kraja 3. stoljeća pr. K. do 15. stoljeća.
O počecima Kršćanstva u Naroni pisani izvori ne govore mnogo. Prva i jedina pisana potvrda odnosi se na sudjelovanje naronitanskog biskupa Marcellusa na dvama koncilima u Saloni, 530. i 533. godine. Iz istog izvora saznajemo da je Narona bila biskupsko središte. Crkvena organizacija se uglavnom držala starih administrativnih podjela. Dijeceza je na sjeverozapadu graničila sa Salonom negdje oko Makarske, na jugoistoku sa Epidaurskom nešto niže od poluotoka Peljašca, obuhvaćala je sjeverozapadni dio otoka Mljeta, otok Lastovo, Stonsko polje, a sjeverno se granica pružala do Mostara. Na koncilu 533. dolazi do osnivanja dviju novih biskupija, Muccur (Makarska) i Sarsenterum.
Grad je sigurno postojao do 7. stoljeća, o čemu svijedoči bogata ostava novca i nakita. Novija istraživanja potvrđuju da se život nastavio i tijekom 7. st.
D. Šabić