Ana Mušćet u Salonu Galić: Mijenjanje zraka u Marmontovoj
Važan mi je neposredni kontakt s ljudima te prezentacija rada, posebno govorim li o svome djelu
Krajem veljače u Splitu otvorena je izložba mlade umjetnice Ane Mušćet, koja, iako je nedavno diplomirala, iza sebe ima nekoliko nagrada za rad koji se dosad najčešće referira na teme nasilja, povijesti, društva, ali i drugih aktualnih događanja. U splitskoj galeriji imamo priliku vidjeti video rad Na promjenu zraka, koji je 2015. godine nagrađen na VII. Passion for Freedom Festivalu u Londonu
Iz tvoje biografije iščitava se predanost radu, ali i nagrade koje su ga slijedile, pa još i tijekom studija. Kako je bilo primiti nagradu u Londonu, a za koju se odlučio jedan od tvojih uzora, Gerry Hill, s obzirom da si tada bila na predidiplomskom studiju kiparstva?
– Prije svega bilo je ogromno iznenađenje, ugodno naravno, a na Hilla sam uvijek gledala s interesom jer je u pitanju umjetnik koji je itekako važan u polju jezika i multimedijalne umjetnosti. I što je najvažnije, ta nagrada mi je pomogla da lakše danas komuniciram o svome radu. To je i jest najvažniji aspekt nagrada; da pomognu kako bi se dalje djelovalo lakše, kako bi se stvorio neki put kojim se može proći prema onome što nas dalje interesira.
U sklopu otvorenja izložbe u Galiću održala si i kraću prezentaciju radova posjetiteljima. Kasnije smo doznali da je ovo postao svojevrsni ritual na tvojim otvorenjima. Zašto je to toliko važno?
– Neposredni kontakt s ljudima te prezentacija rada vjerujem da je važna, posebno govorim li o svome radu. Ne tvrdim da je nužno da isti način pristupa imamo svi; vjerujem da je konkretno meni isti važan i uvelike mi pomaže da ostvarim komunikaciju s posjetiteljima, ali i privučem nove. Zapravo na ovaj način i svaki put dodatno sebi razjašnjavam vlastite postupke i doznam neke nove informacije. Slično se dogodilo i u Splitu.
U radovima se može jasno uočiti korištenje jezika kao potke koja se provlači kroz galeriju. Čak i kada je u pitanju rad Kreda, od kojeg si, kako si i sama rekla, izradila alat za izražavanje pisanjem. Konkretnost i jasnoća ideje su također uočljivi i u radu Sistem. Ipak, kroz cijelu galeriju odjekuje tvoj performans Online, potvrđujući da je došlo do ‘promjene zraka’. Što si htjela postići ovim postavom?
– Istina je da su radovi u galeriji na neki način ‘pokriveni’ govornim činom izraženim u radu Online, a koji sam postavila u izlog galerije Galić. Na ovaj način Online služi kao pozivnica, ali i obavijest ili proglas. Godinu dana nakon snimljenog rada Na promjenu zraka obavještavam svog nadređenog da sam izvršila što mi je bilo naloženo i da zaključujem da je isto bilo i uspješno. Ovaj čin prati vas tijekom gledanja ostatka izložbe i stvara situaciju pomaka u pogledu na temu nasilja. Iako je rad Online site-specific ali i time-specific, držim da je na ovaj način uklopljen u izložbu i podržava ideju aktivnog sudjelovanja kao ključne činjenice za promjenu. Pritom, odmah moram naglasiti kako sudjelovanje prvenstveno definiram kao – mišljenje. Dakle, promjena zraka, u ovom kontekstu, odnosi se na konačnu odluku da promišljamo o vlastitoj okolini i pristupamo joj aktivno, makar se radilo samo o mišljenju koje će biti izraženo. Ovdje vjerujem da leže prvi postotci onog minimalnog zaokreta, koji inače zahtjeva duže vremensko trajanje. Ipak, kad-tad, ono započeti mora.
U prosincu prošle godine osvojila si Grand Prix na 25. slavonskom biennalu u Osijeku za svoj rad Zastave. Početkom ove godine rad je nagradila i publika. Jesi li dosad već imala samostalnu izložbu s ovim radom i ako ne, imaš li možda nešto u planu za ovu godinu?
– Zastave su upravo skinute, biennale je zatvoreno dan prije otvorenja izložbe u Splitu. Ipak, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku upravo dogovara nova izlaganja više radova s biennala pa vjerujem da će se u skoroj budućnosti Zastave ponovno moći vidjeti, a što se samostalne izložbe tiče, ona će se dogoditi na jesen, i to će biti dvije. Upravo izrađujem nove Zastave, preispisujem drugu Krležinu knjigu, upravo radi planova za jesen. Također je u pripremi i projekt Liječenje zemlje, koji prati Zastave, a podrazumijeva intervencije na nekoliko javnih mjesta u Hrvatskoj.
Riječ je o iscrpnom poslu; naime prepisuješ Krležine Zastave koje zatim spajaš u nove Zastave na tkalačkom stanu? U Salonu Galić također imamo priliku vidjeti jednu zastavu, onu koja je podignuta na Golom otoku. Što zastava znači za tebe i kako je došlo do ideje o radu s ovim simbolom?
– Zastava i njezina ratnička uloga, simbol prepoznavanja, organizacije i određivanja smjera, zanimljiva je također i kao znak zapovijedi. Doda li se navedenome jezik, koji implicira društvene odnose u stavu napada, rušenja ili građenja svijeta, pritom se referiram na Juliju Kristevu, oboje zajedno čine homogenu cjelinu, meni osobito zanimljivu. Kako svaka država ima zastavu, a zastava iza sebe povijest, zatvaramo se u vrtlogu prepunom faktografije i onih koji su je stvarali. Amblemi su to kojima se može dvojako pristupiti; ono što je zanimljivo je da je odgovornost pritom individualna. I to treba prihvatiti. Iako su kultura i povijest naši, zajednički, oni su i partikularni. Oboje se obraća svima, ali sprovodimo ih zasebno. Na ovom mjestu prizivam, vjerujem, prepoznajem – promjenu zraka.
Biografija umjetnice
Ana Mušćet magistrirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Slavomira Drinkovića, s pohvalom Summa Cum Laude, 2016. godine. 2010. magistrirala je pri odsjeku za kroatistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko stipendija za izvrsnost, finalistica Essl Art Award nagrade za 2015. godinu, dobitnica Posebne rektorove nagrade te dvije Dekanove nagrade za uspješnost u radu. Jedna je od autorica projekta Adventski kalendar. Za rad Na promjenu zraka nagrađena je II. Nagradom za slobodu, na VII. po redu Passion for Freedom festivalu u Londonu, od strane stručnog žirija, predvođenog američkim umjetnikom Geryjem Hillom. Radi iste nagrade Sveučilište je Ani Mušćet dodijelilo Posebno priznanje za ostvarenje od međunarodne važnosti. Istoimena izložba nagrađena je 2016. godine Rektorovom nagradom za individualni umjetnički rad, a HRT je o njoj prethodno snimio emisiju Trikultura. 2016. dobitnica je stipendije nizozemskog Woman Education Funda te Grand Prixa na 25. slavonskom biennalu, za rad Zastave, koje su danas dio stalnog postava fundusa Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku. U siječnju 2017. isti rad osvojio je i Nagradu publike.
