Apolitični

Akumulacija ‘Peruća’ – zadnji put presušila 2003. – prvi dio

Godina 2003., napose ljeto i rana jesen, zasigurno je ostala zapamćena kao iznimno sušna, beskišna ne samo u Cetinskom kraju, nego i na širem području susjedne Bosne i Hercegovine odakle vode podzemnim kanalima teku u Cetinu i akumulacije na toj rijeci. Ni kiše koje su tijekom rujna padale na tom prostoru, odnosno u Slivu Cetine, gotovo nisu nimalo utjecale na tadašnju razinu HE ‘Peruća’ niti razinu inih akumulacija u tom podneblju. Zato je razina vode konstantno opadala u što smo se uvjerili tijekom posjete tih objekata točno prije 11 godina kada smo kamerama odnosno video-zapisima ovjekovječili taj elementarni događaj. Tada, 15. rujna, smo proputovali uz obale Perućkog jezera kada smo gdjegdje ujedno odšetali i do njegova dna, uvjerivši se u sablasnu sliku krajolika između planina Dinare i Svilaje.

Branko-Ćorić-i-ostaci-male-HE-u-Ježeviću-2003.

Naime, još krajem kolovoza te godine po drugi put su izronili i ostaci i dragovićkog manastira iz Peručkog jezera otkako je 60-ih godina minulog stoljeća izgrađena HE ‘Peruća’. No, rujanskih dana 2003. također su iz akumulacije ‘Peruća’ izvirili ostaci bivše male HE ‘Vice Buljan’ kod Ježevića. Zapravo, riječ je o najmanjoj i najstarijoj hidroelektrani u Cetinskom kraju, izgrađenoj odmah nakon Drugog svjetskog rata za potrebe žitelja vrličkog kraja. Također su iz vode izronili i kameni mostovi, neke vodenice, ostaci razorenih sela i zaselaka, grobova i groblja, putova i suhozidina i ograda, bivših njiva, oranica, voćnjaka u prisojskim predjelima, a sve je to pod vodom desetljećima na dubini i do 30 metara kada je akumulacija ‘Peruća’ puna vode.
Posjetili smo i Ježević, selo u vrličkom kraju, zaselak Ćorići gdje smo zatekli Branka Ćorića, koji nam je bio suputnikom i do lokacije bivše male hidroelektrane, čovjek koji je i sam sudjelovao u njezinoj izgradnji. Baš tu počinje akumulacija HE ‘Peruća’ u svom gornjem dijelu, na sedmom kilometru nizvodno od izvora Cetine, a izronjene građevine iz jezera govore o civilizaciji koja je potopljena u vodama

Strše-ostaci-dragovićkog-manastira-u-presušenom-Peručkom-jezeru-2003.

„Nakon što se povukla voda u akumulaciji HE ‘Peruća’ ovdje se vide ostaci, temelji razorenih kuća u zaseoku Donjih Ćorića gdje do izgradnje akumulacije stanovalo 15 obitelji odnosno više od 150 stanovnika. Svi su Ćorići iz ovog dijela Ježevića iselili, otišli u ravnu Slavoniju, uglavnom u Osijek i okolicu, Antunovac i druga mjesta, gdje su kupili zemlju, izgradili kuće i nastavili živjeti u novoj sredini. Ovamo dolaze tek ponekad, uglavnom starije osobe koje vežu uspomene na rodna ognjišta. U daljini su i druga izronjena razrušena naselja, a ovdje u Ježeviću sada je rijeka Cetina najuža. Lijepo se vide i ostaci najstarije i najmanje hidroelektrane koja se popularno zvala ‘Vice Buljan’. Gradila se u razdoblju od 1948. do 1949. godine, a na njoj sam i ja cijelo vrijeme radio kada sam od 13. do 15. godine života, što mi nije priznato u radni staž. Ne znam kolike je snage bila HR ‘Vice Buljan’, ali je opskrbljivala strujom cijelo vrličko područje, iako nije imala akumulaciju. Inače, ta je mala hidroelektrana, koja je imala značajno mjesto u životu i radu ljudi vrličkog kraja, prestala radom prije no što se počela puniti vodom akumulacija HE ‘Peruća’. Kada smo završili taj objekt, u Sinju smo pripremali temelje za Dalmatinku, predionicu i tvornicu konca, dok su neki iz moje radničke skupine radili na gradnji HE ‘Peruća’. Također se vide i ostaci glavnog kanala kojim je skrenuta voda iz korita Cetine te se obarala na turbine male hidroelektrane. Proizvodila je struju kojom se opskrbljivao cijelo vrličko područje. Onamo vidite i ostatke mosta, a iz vode je dobro izronila i strojarnica bivše hidroelektrane koja je 30-ak metara ispod razine Peručkog jezera kada je puno vode. Nakon izgradnje HE ‘Peruća’, mala hidroelektrana u Ježeviću je potopljena čiji ostaci i sada u meni, te mnogim stanovnicima ovoga kraja, bude uspomene na doba kada je ona radila“, riječi su Branka Ćorića.

Više u kategoriji: vijesti dopisnika

Tekst i foto: Nedjeljko Musulin