Akademik Jakša Fiamengo gostovao je na lipanjskom Susretu s autorom u Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu: Poezija je umjetnost drugoga!
Akademik Jakša Fiamengo, poezija je umjetnost drugoga!
Verbumova Knjižara sv. Frane 28. lipnja na još jednom Susretu s autorom ugostila je akademika Jakšu Fiamenga, pjesnika i pisca, novinara i urednika, autora više od 40 knjiga. Posvećen pisanoj riječi od samih početaka, Fiamengo je prvu pjesmu objavio kao „Ja sam izabrao pjesmu, a onda je pjesma izabrala mene”, rekao je Fiamengo prisjećajući se svojih početaka. Prve zapise bilježi upravo na stroju za pisanje kod don Mirka Kačića, župnika u crkvi sv. Nikole, gdje je dugi niz godina bio ministrant. Kao jedan od trojice sinova nakon osnovne škole poslan je u tehničku školu kako bi što prije došao do svoga kruha, ali već nakon prve godine odlučuje prebaciti se u Split u humanističko odjeljenje klasične gimnazije „Natko Nodilo” gdje susreće niz kolega s kojima će poslije i surađivati. U tom krugu nastavlja razvijati sklonost pisanoj riječi, a po završetku škole počinje honorarno surađivati na Radio Splitu i to tri godine, a nakon toga na poziv glavnog urednika odlazi u Slobodnu Dalmaciju gdje je radio u rubrici kulture kao novinar i urednik do umirovljenja 2009. godine. No, kako i sam ističe, nije se umirovio ni umirio, jer mu to nije u prirodi. Ovaj neumorni umjetnik i dalje stvara. Do kraja ove godine trebale bi mu biti objavljene tri knjige – izbor iz duhovne poezije prema izboru urednika Božidara Petrača, knjiga eseja te zbirka Homer u boriku – oda cvrčku kao autentičnom motivu Dalmacije čiji je pjev čista poezija, ističe Fiamengo. „Poezija je umjetnost drugoga”, govori Fiamengo ukazujući na njenu stvarateljsku dimenziju. „Iza točke dolazi zarez, jer poezija nastavlja govoriti u čitateljima.”
Akademik Jakša Fiamengo…
Od 1966. godine kada objavljuje prvu knjigu „Stepenište”, a do danas je objavio nebrojeno pjesama u četrdesetak knjiga, ali i tri knjige za djecu. Među ostalim, autor je teksta mjuzikla za djecu „Morsko more” u režiji Marina Carića, praizvedenog 1987. godine na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. S Carićem i Hvarskim pučkim kazalištem poznatim po kultnoj predstavi „Prikazanje života svetoga Lovrinca mučenika”, koje ćemo ove godine imati prigodu po prvi put vidjeti na Splitskom ljetu, bio je na raznim kulturnim gostovanjima. Proučavajući kazališni amaterizam, došao je u suradnju s Hvarskim pučkim kazalištem za koje ističe da je među najboljima u Hrvatskoj. S ovom predstavom obišli su svijet, a Fiamengo ih je pratio na tim putovanjima i svjedočio izvrsnom prijemu kod publike. Riječ je o komadu postavljenom početkom 20. stoljeća koji ima svoju nesumnjivu baštinsku vrijednost, rekao je Fiamengo, jer postoje zapisi o izvođenju još iz 15. stoljeća, a pretpostavlja se da se predstava izvodila i dva stoljeća prije toga. Navezan na baštinu, Komižu, ali i cijelu Dalmaciju, istaknuo je kako se iz Komiže otisnuo u Split koji je najbliži tom ambijentu, ali da ne bi volio nigdje drugdje živjeti. „Čovjek je plod ljubavi oca i majke, ali i specifičnog ambijenta koji ga je iznjedrio”, rekao je. „Ja sam doma gdje mogu slobodno govoriti svoj jezik. Jezik je naš subjekt, nešto što nas je iznjedrilo, a što će nas i pokopati, ostat će iza nas.”
Akademik Jakša Fiamengo napisao je i niz pjesama koje su uglazbljene, gotovo 450 njih, a oko 150 pjesama uglazbio je genijalac, kako ga je Fiamengo nazvao, Zdenko Runjić, čovjek koji je pjesmu osjećao na osobit način i koji je znao čuti njenu nutarnju melodiju. „Treba slušati duhom, a ne samo uhom”, poručio je Fiamengo. Zahvaljujući velikom prinosu glazbenoj umjetnosti, primljen je i u Hrvatsko društvo skladatelja, a primio je i niz priznanja i nagrada upravo za pjesme koje su uglazbljene. Tu vrstu stvaranja naziva primijenjenom poezijom, a najradije piše za klape koje smatra autentičnim govorom kroz pjesmu ovoga podneblja, a o značaju klapske pjesme svjedoči i zaštita UNESCO-a rekao je. Na osobit način vezan je uz Omiški festival za koji kaže da se prirodno smjestio na križanju brze vode s morskom, podno Biokova, gdje se susreću arhetipski motivi vode, vatre, zemlje i zraka jer poezija jest težnja k izricanju arhetipskog, svevremenog. Osim uz Omiški festival, vezan je i uz druge festivale, pjesničke manifestacije i kulturna događanja, a njegov doprinos hrvatskoj kulturi odlikovan je brojnim priznanjima i nagradama, poput Ordena Danice hrvatske s likom Marka Marulića, nagrada „Vladimir Nazor” i „Tin Ujević”. Od 2014. godine redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Istaknuo je kako su nagrade dolazile same, posebna su priznanja, ali nisu motiv za rad jer i dalje poeziju piše radi same poezije, a na srcu mu je posebno pjesma o svetom Jeronimu, dalmatinskom svecu „Parcemihi, Domine, quia Dalmata sum!”. Na Susretu s autorom, kojim je moderirala Jelena Hrgović, kazivao je stihove svojih pjesama, na osobito oduševljenje publike.